Svetska i domaća arhitektura:  Časopis Arhitekta »
Kontaktirajte nas:  info@arhitekta.co.rs

Ne tako davno, kultura i kulturna dešavanja bile su aktivnosti koje su targetovale isključivo određenu klasu povlaštenih ljudi. Međutim, u 21.vijeku kada su se vremena promijenila, zaključujemo da je ona (kultura) održiva samo ako služi ljudima, a ne obrnuto. Uz to mišlje, nastaju novi koncepti i modeli razvoja gradova, koji spajaju kulturu sa rastom socijalne kohezije, društvenim razvojem, urbanim, regionalnim i strateškim planiranjem gradova.

RJEŠENJE DRUŠTVENOG INTERESA U URBANOJ OBNOVI

ARHITEKTONSKI FAKULTET UNIVERZITETA U SARAJEVU
KATEDRA ZA URBANIZAM I PROSTORNO PLANIRANJE GRAD I ČOVJEK

Mentor: DOC.DR. NASIHA POZDER dia.
Autor: BA Dajana Čolić ing-arh.

NEPOZNATI POJMOVI:

  • SEGREGACIJA – je razdvajanje ljudi na osnovi različitih kriterija koji se u pravilu kose sa načelima ljudskih prava i sloboda.
  • SOCIJALNA INTEGRACIJA – proces povezivanja i ujedinjavanja pojedinaca, skupina i drugih dijelova društva u funkcionalno usklađenu sredinu utemeljenu na  ravnopravnosti i poštivanju kulturnih različitosti.
  • DRUŠTVENA KOHEZIJA – je sposobnost društva da osigura dobrobit velike većine svojih članova, svodeći nejednakosti na najmanju moguću mjeru.
  • INKLUZIJA – je proces rješavanja i reagovanja na raznovrsnost potreba svih građana kroz sve veće učestvovanje u zajednicama, i sve manju isključenost u okviru iste. Pojam obuhvata promjene i izmene sadržaja, pristupa, dizajna, prostora, te struktura i strategija sa zajedničkom vizijom koja obuhvata cjelokupnu zajednicu i njen napredak.
  • URBANA REVITALIZACIJA – podrazumijeva odnos prema urbanom prostoru koji će rehabilitirati njegove povijesne, prostorne, arhitektonske, tehničke i estetske vrijednosti tako da se prostor nedestruktivno prenamjeni za nove sadržaje.
  • PAUPERIZACIJA – materijalno propadanje; sociol. masovno i stalno osiromašivanje.
  • GLOBALIZACIJA – je proces kojim se u današnjem svijetu postupno ukidaju ograničenja protoka roba, usluga, ljudi i ideja među različitim državama i dijelovima svijeta, odnosno ideologija koja za cilj ima njegovo opravdanje.
  • DECENTRALIZACIJA – označava onu vrstu organizacije kojom se upravljanje ili rukovođenje prenosi s centralnih organa na niže.
  • SOCIJALNA MOBILNOST – je jedna od ključnih kategorija u sociologiji koja označava kretanje pojedinaca i grupa među različitim pozicijama u društvu. Može se pojaviti u tri oblika kao horizontalna, vertikalna i prostorna pokretljivost, koji se često javljaju uporedo jedna s drugom.

Sarajevo

1.0. UVOD

1.1. Značaj strateškog planiranja grada

Urbanizam u današnjem svijetu ne uključuje samo fizičko-prostorne intervencije, već i oblik upravljanja. Nezaustavljivim širenjem gradova u 21. stoljeću i sve većim utjecajem globalnih pojava na iste (migracija stanovništva, klimatske promjene, ekonomske krize, siromaštvo i društvene nejednakosti), proces strateškog planiranja grada postao je važniji nego ikada. U ovom globalnom okviru i nakon dugog procesa urbanizacije – s različitim ritmovima i uzrocima, na rubu smo pojave koja se naziva ‘urbano rasprsnuće‘ gradova. Strateškim planiranjem pruža se odgovor na sve ozbiljne društvene promjene, te se osigurava sveobuhvatni pristup i predlažu se smjerovi djelovanja za rješavanje gradskih, političkih,  socijalnih, ekonomskih, okolišnih i kulturnih problema. Uvrštavanje koncepta socijalne kohezije u središte ovog procesa strateškim planiranjem pomaže se u tokovima javnog djelovanja koji bi bili osmišljeni da povećaju razinu dobrobiti ljudi i ostvare sav potencijal jednog grada, u ovom kontekstu – Sarajeva. Socijalna kohezija u gradu bi po svojoj definiciji bivala prepoznata kao:

  • legitimino sudjelovanje građana,
  • prepoznavanje društvenih dobara,
  • osjećaj pripadnosti i jednaka uključenost zajednice.

Stoga bi, strateško planiranje trebalo uključiti mehanizme koji jačaju socijalnu koheziju stvaranjem i većom primjenom društveno-korisnih projekata,   nadgledanjem potreba građana i evaluacijom postignutog uzimajući u obzir gore navedene komponente. Daljnjom razradom želim predstaviti nove koncepte savremenog razvoja grada/ova, za koje smatram da bi Sarajevo kao takvo moglo pratiti tj. implementirati i povećati društvenu integraciju, socijalnu dobrobit, i zaobići put ‘urbanog rasprsnuća’ ka kome trenuto idemo. Važno je naglasiti i da postoji razlika između strateškog planiranja grada – kada se to shvata kao društveni, politički i kulturni proces u kojem je sam proces jednako važan kao i ishod; sve na temelju podataka koje su dali glavni akteri u gradu (njegovi građani), a u kojima je važnost koncentrirana na ishod.

2.0. Urbano planiranje i put ka socijalnoj koheziji

Gradovi u svijetu prolaze kroz duboke i povijesno strukturalne urbane transformacije povodom tehnološke revolucije bazirane na informacionim tehnologijama, što ima dubok utjecaj na gradske strukture, organizaciju i funkciju gradova u međugradskim i uže urbanim razinama. Pored problema urbanog propadanja u prostornom i ekološkom smislu izazvanog sve većom stopom priliva stanovništva, nastaju problemi ekonomske prirode vezani za proces globalizacije i decentralizacije. Prečesto, u svim regijama svijeta, primjer urbanog razvoja rezultira ‘proizvodnjom’ kuća i poduzeća ‘bez socijalne integracije’. Jasno je da  sposobnost gradova u promoviraju socijalne integracije uz kontinuirano planiranje budućnosti – predstavlja izazov.
Zapravo, socijalna kohezija se ne može posmatrati kao jedinstveni koncept, već kao:

domen uzročno povezanih pojava ili kao klasa kauzalnih modela u kojem su neke od glavnih dimenzija – socijalne kohezije, zauzimaju različite teorijske pozicije u odnosu jedni prema drugima kao varijable, intervenciji ili ishodi… “ (1)

Očekuje se da će socijalno miješanje dovesti do niza pozitivnih ishoda, poput:

  • socijalne kohezije,
  • mogućnosti veće socijalne mobilnosti i više socijalnog kapitala,
  • bolje usluge,
  • manje kriminala i više stambene stabilnosti.

Većina ovih pristupa naglašava ulaganje u javni prostor radi povećanja socijalne kohezije. Tema ‘rješavanja nejednakosti’ kako bi se osigurao ‘život dostojanstva za sve’ visoko je na dnevnom redu rasprave još od 2015. godine. Javne rasprave omogućavaju konstruktivno razmjenjivanje ideja o tome kako gradske, regionalne i nacionalne vlasti mogu pridonijeti novoj urbanoj agendi. (2)

Smjernice su svakako usmjerene ka razvijanju i poboljšanu politike, urbanističkih planova i dizajna za kompaktnije, društveno uključivije, bolje integrirane i povezanije gradove koji njeguju održivi urbani razvoj. U tom je pogledu ‘društveni miks’ jedno je od ključnih načela održivog dizajna koje također promiče i UN-Habitat. (3)

(1)  Citat iz knjige ‘Social Cohesion, Urban Governance and Civics – Friedkin (2004) ‘
(2)  Informacija preuzeta sa ‘ Panel diskusija: Novi život Skenderije’ organizovane 20.09.2019.g.
(3)  Analiza projekta ‘Urban Planning and design for social cohesion’ – Program Ujedinjenih naroda za gradove i ljudska naselja (UN-Habitat)

U svrhu ovog rada usredotočit će se samo na vezu između društvenog miksa – socijalne kohezije, i urbanog razvoja.

Neke zemlje i gradovi Evrope, pokazali su da kvalitetnim upravljanjem i ulaganjem u prostorna rješenja možemo poboljšati urbanu jednakost u cilju pozitivnih  učinaka na društveni razvoj i društvene probleme. Također, teme današnjice svakako da su noviji pojmovi kao što je ‘prostorna pravda’ i koncept ‘kreativnog grada’ kao jedan od novijih fenomena.

Koncepti usredotočeni na razvoj socijalne kohezije, karatkeriziraju velike društvene promjene.

Dijagram br. 1 ‘Planiranje, promoviranje i oblikovanje javnih prostora’ (4)

(4) Izvor: dijagram i tekst istog, su djelo autora ovog rada

2.1. Odnos prema kulturi u procesu urbane regeneracije – novi koncepti urbanog razvoja

Različiti znanstvenici raspravljali su o upotrebi kulturnih industrija u procesu regeneracije grada. Paralelno s pojmom ‘kulturne industrije’, odnedavno se koristi i nekoliko drugih izraza kao što su ‘kreativni gradovi’, ‘kreativne ekonomije’ i ‘kreativne industrije’, pri čemu je ključ koncepta u kreativnosti. Međutim, što je tačno proces regeneracije i kakav odnos ima prema urbanom razvoju dijeli se u tri široke kategorije:

  • kao opći proces intelektualnog, duhovnog i estetskog razvoja;
  • kao pokazatelj određenog „načina života“;
  • i kao djela i prakse intelektualne i umjetničke aktivnosti. (5)

Dvije osnovne upotrebe termina ‘kultura’ se trenutno mogu razumjeti u akademskoj literaturi kao; kultura – kao proces i kultura – kao proizvod.

Kultura kao proces transformira se kroz urbanizam u kulturu – kao proizvod.

Shvaćen na ovaj način, strateško planiranje socijalne kohezije uključuje skok naprijed za sve stanovnike i aktivnosti koje bi imale za cilj pokrenuti inicijative i  entuzijazam u kratkoročne, srednjoročne i dugoročne programe i projekte, koji su inovativan, učinkovit i održivi te kreativni.

Iako, plan grada trebao bi odražavati njegovo identitet, tj. trebao bi pokazati svoju specifičnost karakteristikama i potencijalom. To znači da je način za rješavanje problema i pronalazak rješenja jedinstven i specifičan za svaki slučaj (grad), u ovom radu – Sarajevo.

(5) Analiza knjige: ‘Forces and Trends Shaping the Contemporary City : The Creative Sector in Creative Cities’ – Gligorijević (2006)

2.2. Koncept kreativnog grada

Koncept ‘kreativnog grada’ relativno je nov i njime se naglašava ljudski kapital, a ne infrastruktura, a ni arhitektura samog mjesta.

Ovo je dinamičan koncept koji se fokusira na stvaralaštvo, razvoj zajednice i kulturu kao glavne pokazatelje dinamičnog, živog i ugodnog grada, a čiji je razvoj održiv. UNESCO-va mreža kreativnih gradova (6), utemeljena unutar ‘Globalne alijanse za kulturnu raznolikost’ kreativne gradove definira kao:

‘gradove koji dijele iskustva, know-how, vještine, obrazovanje i tehnologiju’ ili drugim riječima ‘gradove koji pružaju podršku drugim’.

Koji su to ključni preduvjeti da bi neki grad postao kreativnim gradom nije jednostavno definisati: da ima kreativne stanovnike, organizacije, umjetnike, grupe, dizajnere ili vođe, ili sve ovo zajedno?

Istraživanjem na ILPÖ (7) institutu, utvrdili smo da se kreativnost grada odnosi na:

  • upravljanje,
  • planiranje,
  • socijalno uključivanje,
  • kulturni i regionalni identitet, a što sve zajedno pruža stratešku osnovu za takvo okruženje.

Još jedan pristup urbanoj regeneraciji je putem ‘kulturnih područja’ i/ili ‘kulturnih četvrti’. Wynne opisuje ‘kulturnu četvrt’ definirajući je kao:
„geografsko područje s najvišom koncentracijom kulturnih i zabavnih objekata u nekom gradu“ (8), ali može sadržavati i niz drugih objekata, poput ugostiteljskih, zabavnih, maloprodajnih, te drugih kulturnih događanja. Kulturni aspekti života grada i umjetnika postali su važni faktori urbane politike, javnih službenika i poduzeća.

(6)  Web stranica: www.undp.org ; posjećena 28.12.2019.g.
(7 ) „Institut für Landschaftsplanung und Ökologie – Uni Stuttgart“ (2019), istraživanje je vršio autor.
(8)  Citat iz knjige ‘The Culture Industry; The Arts in Urban Regeneration’ – Wynne (1992)

Trenutačno promatranje grada dominira terminima poput ‘kreativnog grada’ i ‘kreativna klasa’ kojom se naglašava važnost kulture i umjetnosti u urbanom  kontekstu. U globalnoj konkurenciji gradova, kulture, zabave, potrošnja i urbani sadržaji igraju važnu ulogu u poboljšanju života zajednice.

U knjizi ‘New Rules for the New Technology’ 1998, Kevin Kelly, kaže:

„Nova ekonomija egzistira u prostoru, umjesto na određenim mjestima, a s vremenom će sve više i više ekonomskih transakcija migrirati u taj novi prostor. Geografija neće izumrijeti, nastavlja Kelly, ljudi će i dalje naseljavati mjesta, no ekonomija će svoje mjesto pronaći u prostoru.“

Prisutnost i koncentracija umjetnika, znanstvenika, glazbenici itd., povezani su s ekonomskim razvojem grada. Upravo ove skupine potiču kreativnost, što se vidi kao nova ekonomska vrijednost. Kreativna klima grada ili urbana četvrt je presudna jer privlači kreativnu klasu (ili ne). Unutar kreativnog koncepta grada uloga umjetnosti i kulture je između ostalih pogodnosti poboljšati ‘kvalitetu mjesta’. Umjetnost i kultura doprinose stvaranju opću atmosfere grada, njegovog života na ulici i svih ostalih aspekta koje umjetnost objedinjuje. (9)

Da bi najbolje približila misao koja se prožima kroz ovaj koncept, izdvojit ću citat iz knjige:

„Američki politolog Robert Putnam (Florida, 2005.) još je krajem prošloga stoljeća u svojoj knjizi Bowling Alone najavio trend opadanja socijalnoga kapitala, vidljiv kroz sve manje priključivanje ljudi zajednicama, kao što su primjerice Crkva, sindikati, političke stranke, sportsko-rekreacijska udruženja i sl. Opala je opća razina društvene svjesnosti (civic mindness)1 i odgovornosti. U kontekstu urbanih studija i regionalnoga razvitka pojavila se nova teorija koja je zamijenila pojam socijalnoga s pojmom ljudskoga kapitala. (Florida, 2005.) Ona se zasniva na četrdesetak godina staroj opasci Jane Jacobs2 da su gradovi predodređeni da privuku kreativne ljude koji zauzvrat potiču ekonomski razvitak što otvara sljedeća pitanja: Zašto kreativni, obrazovani ljudi preferiraju određene gradove ili određene  regije? Da li neke karakteristike gradova privlače talentirane ljude i zapravo još dodatno potiču njihovu urođenu kreativnost, ili su mjesta zapravo neutralna, a kreativnost koja u njima nastaje interakcijom različitih ljudi je zapravo određeni „nus-produkt”? Pojednostavljeno – potiče li grad ljudsku kreativnost ili je ona samo dodana vrijednost (added value) života u gradu? Slična su pitanja navela Richarda Floridu da termine socijalnoga i ljudskoga kapitala zamijeni s nečim novim, a to je kreativni kapital.“ (10)

(9) Citat iz knjige ‘Kreativni gradovi – uzroci i posljedice’ – Perinić (2010)
(10) Citat iz knjige ‘Bowling Alone’ – Putnam (2005)

3.0. ZAKLJUČAK

Ne tako davno, kultura i kulturna dešavanja bile su aktivnosti koje su targetovale isključivo određenu klasu povlaštenih ljudi. Međutim, u 21.vijeku kada su se vremena promijenila, zaključujemo da je ona (kultura) održiva samo ako služi ljudima, a ne obrnuto. Uz to mišlje, nastaju novi koncepti i modeli razvoja gradova, koji spajaju kulturu sa rastom socijalne kohezije, društvenim razvojem, urbanim, regionalnim i strateškim planiranjem gradova.

Nove vrijednosti, nova mjesta, nova dešavanja predstavljaju važan faktor razvoja i unaprijeđenja identiteta grada, koji je svoj potencijal prepoznao i ranije.  Prostorni, prirodni resursi i njihovo društveno korištenje osnovni su čimbenici urbane održivosti. Ukoliko grad stagnira i ne slijedi globalni razvoj, tj. ne razvija se u svojim razmjerima (ne razvija se nikako) to ostavlja posljedice na zatečeno urbano tkivo i dovodi do ‘rasprnuća grada’.

Identifikacijom društvenih problema, većom uključenosti korisnika grada (njenih stanovnika), implementacijom više društveno korisnih prostora, povezanosti i stvaranju prostora za novi urbani rast, utječemo na poboljšanje socijalne kohezije – konceptom kreativnog grada, kojeg smo definirali u predhodnom tekstu. Upravo ovaj koncept pruža odgovor u borbi protiv urbanih, političkih, socijalnih, ekonomski, okolišni te kulturnih problema.

Uz kreiranje ‘novih’ koncepata – modela razvoja, gdje se spajaju različiti pojmovi poput kreativnih industrija, kreativnih gradova, kulturnih industrija itd. nastaje savremenh koncept gradova za različite kreativne pojedince. Kreativni pojedinci, nisu jednina u ovom kontekstu, oni predstavljaju važnu ulogu u promjeni i definisanju ‘kreativnog’ u životu svakog stanovnika ovog grada. Kreativno se odlučujemo baviti boljom budućnosti, mentalnim zdravljem zajednice, njenim razvojem i kvalitetnom edukacijom naših mladih. Usvajanjem koncepta ‘kreativnog grada’, realizacijom istih i iskorištavanjem resursa javnih otvorenih prostora, stićemo uslove da kreativnost uistinu zaživi. Ti resursi nisu ‘kulturni proizvod’ – mi smo.

Literatura

• ‘Suvremena sociologija grada: od „nove urbane sociologije“ prema „sociologiji urbanog“ ‘ – Ognjen Čaldarović
• ‘Arhitektura grada (The Architecture of the City)’ – Aldo Rossi
• ‘Being Urban: A Sociology of City Life’ – David A. Karp
• ‘City Sense & City Design’ – Kevin Lynch
• Forces and Trends Shaping the Contemporary City: The Creative Sector in Creative Cities – Gligorijević Ž.
• ‘The Culture Industry; The Arts in Urban Regeneration’ – Wynne D.
• ‘Social Cohesion – Urban Governance and Civics’ – Friedkin
• ‘Disjuncture and Difference in the Global Cultural Economy’ – Appadurai, Arjun
• ‘Nemjesta – uvod u moguću antropologiju supermoderniteta’ – Auge Marc
• ‘The Creative City: Crossing Visions and New Realities in the Region’ – Švob, Đokić
• Web stanica UN-Habitat https://open.unhabitat.org/ posjećenja 28.12.2019.g.
• Web stanica ILPÖE – Uni Stuttgart https://www.ilpoe.uni-stuttgart.de/ posjećena 13.01.2020.g.
• Analiza projekta ‘Activate your city’ ILPÖE – Uni Stuttgart, također djelo autora.

©2019 Arhitekta | Sva prava zadržana.